Blaž Zgaga, ekskomunicirani novinar in ob Mateju Šurc začetnik novinarske peticije o Janševih pritiskih na novinarje in cenzuri, soavtor trilogije o prodaji orožja V imenu države, je za sarajevski Mediacentar spregovoril o grožnjah s smrtjo, odhodu iz Večera, ekskomunikaciji iz slovenske medijske scene in zavračanju člankov, spremembah kazenske zakonodaje za lažje preganjanje novinarjev, aferi Patria in slovenski samopašni novinarski eliti. Odlomek:
»Ako opet budeš pisao o Morisu, ubićemo te«, reče mi vođa ovog trojca direktno u lice.
Pošto sam čuo i čitao da je njihova glavna vještina prije svega drčnost, dok se u pravim situacijama dešavalo da ih razoružaju i onesposobe i obični građani, odvratio sam mu smijehom.
»Kako ćete me ubiti vi koji nemate pojma. Samo probajte, provešćete desetine godina u zatvoru«, te se brzo pokupio s lica mjesta.
Ovaj razgovor sam shvatio tek kao pokušaj zastrašivanja, pa sam ga pokušao zaboraviti i ne posvećivati mu preveliku pažnju. Međutim, riječi »ubićemo te« su mi nesvjesno nadolazile u snu i budile me danima nakon ovog događaja. Tri dana nakon neprijatnog susreta, otišao sam u policiju gdje mi je obezbijeđena operativna zaštita.
Nakon toga je uslijedio duži period »mira« od prijetnji likvidacijom, jer zbog političkih pritisaka i cenzure više nisam mogao objavljivati ozbiljne istraživačke priče u Večeru u kojem sam bio zaposlen. Urednika Mirka Mundu koji je podnio ostavku u znak protesta jer više nije mogao raditi svoj posao na profesionalan način, zamijenili su urednici sa puno savitljivijom kičmom.
Politički pritisci su se naročito intenzivirali u periodu od 2004. do 2008. kada je Janez Janša bio predsjednik vlade. Političari su postupali vješto, ne želeći prljati ruke direktnim pritiscima na novinare. Umjesto njih, pritisak na kritički nastrojene i profesionalne novinare vršili su drugi novinari i urednici, koji su posredstvom politike bili postavljeni na vodeće pozicije. To i nisu novinari, već ponizne sluge koji više vole da čitaju misli svojim gospodarima i stalno se brinu da istina ne izađe na vidjelo. Kroz šta sve sam prolazio u Večeru, detaljno sam opisao u članku »Dobra Večer i laku noć« gdje sam zapravo iznio razloge svoje ostavke, koju sam podnio u proljeće 2008. zbog cenzure i pritisaka.
Još prije toga, u jesen 2007., zajedno sa kolegama napravio sam peticiju protiv cenzure i političkih pritisaka na novinare koju je potpisao 571 novinar. Peticija je predata parlamentu tik uoči predsjedavanja Slovenije Evropskom unijom u prvoj polovini 2008., zbog čega je imala snažan odjek u svjetskim medijima, dok je premijer Janez Janša u svojim javnim nastupima predstavljao potpisnike peticije kao izvoznike laži.
U maju 2008. sam stupio u kontakt sa finskim novinarom Magnusom Berglundom. Nekoliko mjeseci smo skupa istraživali podmićivanje u aferi Patria. U avgustu 2008. je bio i na snimanju u Sloveniji. Svo vrijeme su nas pratili i uhodili nepoznati ljudi. Samo nekoliko dana prije dolaska u Sloveniju, Berglund je uspješno izbjegao saobraćajnu nesreću u Finskoj. Neko je, naime, odvrnuo dva vijka na prednjem lijevom točku njegovog automobila. Samo njegova pribranost i momentalno zaustavljanje vozila kod prvih vibracija su spriječili ono najgore. Da mu se tada nešto desilo, afera Patria vjerovatno nikada ne bi poprimila tolike razmjere.
You must be logged in to post a comment.